Badnjak smo proveli na putu, isto kao i prošle godine. Lani smo posjetili dvorac Miramare u Trstu koji nam se je jako dopao. Nakon toga smo ručali u jednoj gostionici na ulazu u grad. Škampi iz Kvarnera, naglasio nam je konobar. Nismo mogli odoljeti. I sve ostalo je bilo odlično i jako se dojmilo mojoj kćeri. Ona je bila ta koja je predložila da tamo objedujemo i ove godine. Na mlađima svijet ostaje pa im treba i ulagoditi; niti meni nije bilo krivo. Bilo je još bolje nego protekle godine i nisam siguran da se opet nećemo vratiti u skoroj budućnosti. Nakon ručka smo prošetali uz obalu po zimskom suncu. Boje su bile predivne pa je supruga iskoristila priliku da napravi par fotografija sa svojim novim mobitelom. Kada smo stigli na odredište, stvari su se počele komplicirati, kao i godinu dana prije.
Zove moja mama da dođem do njih i da prebacim oca na prvu pomoć; ima temperaturu već nekoliko dana i nikako da padne. Uz to i dosta kašlje. Za četvrt sata već smo sjedili u čekaonici, a nakon samo pet minuta su ga pozvali na pregled. Ako je ovo uobičajeno, rekao bih da hrvatski zdravstveni standard i nije tako loš. Nakon nekih sat i pol se konačno pojavio. Na licu se vidjelo da je zadovoljan. Napravili su mu sve pretrage: vađenje krvi, pregled urina, snimanje pluća i EKG srca. Nikakav problem. Pa zašto onda ima temperaturu, pitao sam sestru koja je bila na prijemnom šalteru? Viroza! Kada sam ja bio mali to nije postojalo. Danas kada ne znaju što je, a ne izgleda nešto opasno, ovo je postala magična riječ. Na kraju mi je tata ispričao kako je išlo. Kada je došao, prvo su mu izmjerili temperaturu. Gospodine, pa vaša tjelesna toplina je regularna – rekla mu je doktorica. Na kraju sam posumnjao da je došao na hitnu samo da bi napravio preglede. Rekao je da bi za sve te analize trebao bar 3 dana, trčeći okolo i čekajući u redovima, s rizikom da pokupi neku bolest od drugih pacijenata.
Dominantni argument ovih ferija je bila hrana – za promjenu. Svaki dan meso i krumpir, ali prije toga mora juhica. Recepti su se izmjenjivali, ali su 3 osnovna sastojka uvijek dominirala na tanjuru. Da ne zaboravim i četvrtu sastojinu koja ne može nedostajati na stolu: kiseliš. Svježa salata ili ribani kupus, a u nedostatku toga koji kiseli krastavac ili paprika. Da bi stvar bila bar malo raznolikija, jedan dan se je pobrinula moja bolja polovica. Preko računala je pronašla blog http://nouw.com/talijanskirecepti, na istom hostu koji ugošćuje i moj dnevnik, pa smo za ručak imali odličnu paštu. Nama je bila super, ali se domaćinima, to jeste mom puncu i punici, nije previše svidjela. Njihove riječi hvale bile su u potpunom kontrastu s izrazima njihovih lica.
Preko dana sam švrljao po gradu. Već dugo godina nemam nekog društva s kojim bih mogao provesti dan. Ostao mi je jedino Zlatko. S njim sam ugodno čavrljao o raznim stvarima uz dvije čašice pelinkovca po glavi. Kada mi je konobar donio pelinkovac s ledom, rekao sam mu da se želim napiti, a ne prehladiti. Slatko se je nasmijao na jedinu šalu koju sam prošle godine čuo. Što se profesionalnog života tiče, moj prijatelj je imao razne faze i vrlo bogatu radnu povijest. Prvo je radio u projektnom uredu zajedno sa mnom. Nakon toga je patentirao jednu spravicu i bacio se je u poduzetnike. Kada se je veliki uspjeh koji je postigao iscrpio, s novcem koji je zaradio počeo je graditi stanove za tržište. Kupiti stan od njega je bila prava stvar. Cijena nije bila mala, ali je sve bilo perfektno izvedeno i potpuno funkcionalno. On je od onih osoba koje ne trpe površnost; nije bez razloga rođen u znaku djevice.
Jedan dan sam ušao i u jedan casino. Bilo mi je dosadno pa sam odlučio izgubiti 100 kuna. Na kraju je tako i bilo ali sam se prilično zabavio promatrajući ostale klijente, njihova napeta lice i nervozne pokrete s kojim pritišću dugmad. Gotovo svi su igrali na slot mašinama. Meni je to dosadno pa sam sjeo za jedan rulet, od onih automatskih, bez krupjea. Puno više volim kada je prisutan neki namještenik koji radi za casino; s njim se može popričati, a koji puta i našaliti, ili razmijeniti viceve. Odlučili smo provesti kod roditelja i Novu godine. Jedan dan, dok smo sjedili u jednom kafiću, supruga je vidjela da se na istom mjestu organizira i doček. Kada ona ima inspiraciju, ja sam uvijek pozitivno nastrojen.
Karte su kupljene, ali se je ona sljedeći dan razboljela; otprilike isti simptomi kao kod mog oca. Nazvao sam lokal i obavijestio ih o novonastaloj situaciji. Rekli su mi da će pokušati prodati moje ulaznice i da će me o tome obavijestiti. Na Staru godinu, supruga se je bolje osjećala i odlučeno je da se uvečer ipak izađe. Dogodilo se ono što sam i očekivao; prodali su naša mjesta, ali nas nisu obavijestili. Na taj bi način stavili u džep 400 kuna, da se ja nisam pojavio. Vidjelo se na licu šefice da je posramljena zbog njihovog postupka. Da bi se iskupila, dala nam je najbolje mjesto u sali, praktično jedan separe. Večerali smo doma, pa nas hrana nije interesirala. Švedski stol je bio prilično bogat i gosti su se trudili da što više toga stave na male tanjure. Ono što je bilo najbolje jeste muzika. Bosanski sastav Šadrvan je uživo zabavljao prisutne. Ako vas zanima, riječ šadrvan označava vrstu česme koja se može naći ispred džamije i u kojoj se peru ruke radi pročišćavanja, valjda duše (nije mi potpuno jasna ova veza između tijela i spiritualnog dijela čovjeka).
Do ponoći su svirali stare bosanske sevdahe s laganom rock obradom, a zatim su nastavili s bosanskim rokom u sevdah izvedbi. Oduševili su me i doista sam uživao u njihovoj svirci. Za dušu! Nakon ponoći su se prebacili na pjesme koje ja definiram "za pijane". Da budem iskren, nisam vidio pijanih osoba. Klijentela je bila prilično ozbiljna s određenim viškom godina, čak i u odnosu prema meni. Da bi zasladili Novu godinu, oko jedan smo napustili kafić (upravo u trenutku kada su unosili sarmu) i spustili se na Korzo gdje je Crvena Jabuka počela svoj besplatni koncert za riječku publiku. Stare dobre stvari. Članovi grupe izgledaju kao i prije 30 godina kada su započeli karijeru. Bar iz daljine. Kada se približi, vidi se da i oni nisu u cvijetu mladosti, ali im ne nedostaje energije.
