S par mjeseci zakašnjenja, sjećajući se toplih ljetnih dana sjetila sam se i ovog recepta. Uslikala sam čitav postupak pripremanja i skroz zaboravila staviti na moj blog. Nakon više od dvadeset godina života u inozemstvu, malo po malo se promjene i kulinarske navike. Sve više se odstupa od tradicijonalnih jela svoje domovine koja se zamjenjuju s tradicijom "nove" nacije. Talijanska kuhinja je među najcjenjenijim kuhinjama na svijetu; to je jednostavno činjenica. Često se radi o siromašnim jelima kao sto je na primjer pizza.

Ovaj recept je također jedan od te vrste, da budem preciznija, to je jedan od važnijh rimskih (i laganijih) jela. Prvi put kad sam ga probala (bilo je to davno), nisam mogla prestati jesti: toliko jednostavno i ukusno. Iako je, ne znam tko, odlučio da se radi o nedjeljnom ljetnom ručku, ja sam ga jela stalno. Vrlo je praktično jer se može skuhati prije, pustiti da se malo ohladi i servirati kada je mlako. Isto tako se može pripremiti i dan prije i servirati hladno. Ne sjećam se točno razloga zbog kojega se nikada ne jede toplo.

Uz ovaj recept imam puno sjećanja. Kao što sam rekla ovo jelo je tipično za Rim, i tako sam se jedne subote uvečer (iz osobnih razloga) spremala na avion, u vječni grad. Vremena za normalni objed nisam imala. Na sreću u zračnoj luci sam našla jedan mali kiosk gdje su spremali sendviče. Inače volim dobro jesti. Znala sam da sva ta "putujuća" hrana nije baš ukusna ali ipak bolje od alternative, doći u prazan stan i ostati gladan. Nekada mi optimizam nije jaka strana. I tako ja sita sletim, pa bilo što bilo. Spremna za spavanje. Kad, iznenađenje, na kuhinjskom stolu, uz svijeće i bocu bijelog vina, moje omiljeno ljetno jelo, rajčice s rižom! Na žalost nisam bila gladna ali opet, kako reći ne? Nekada se jednostavno ne može! Ovo vam je ideja za laganu romantičnu, kasnu večeru, pa čak i ako ste zauzeti poslom ili niste dobri kuhari, možete pitati nekoga da vam je ranije pripremi, tako da imate dovoljno vremena za postaviti stol i dočekati goste, koji će biti ugodno iznenađeni.

Za ovaj recept vam treba:

- Riža

- Velike zrele crvene rajčice

- Bosiljak

- Maslinovo ulje

- Sol

- Papar

- Češnjak

- Krumpir

Uzmite rajčice i odrežite gornji dio. Nemojte baciti takozvane kapice, ostavite ih na stranu jer će vam na kraju trebati. Uzmite jednu malu žlicu i polako izdubite unutrašnji dio koji ćete staviti u jednu posudu. S prstima posolite izdubljene rajčice i preokrenite na čistu krpu da puste vodu.

U posudu u koju ste stavili rajčice dodajte sol, papar, maslinovo ulje i češnjak (po želji, ako ga ne podnosite, izostavite ga). Dodajte rižu. Pustite da odstoji barem dvadeset minuta. Nakon što je smjesa odstajala uzmite jednu ili dvije žlice i punite (nikako do vrha). Na kraju stavite "kapice" koje ste prethodno stavili na stranu. Posložite ili u tepsiju ili padelu, s krumpirom odrezanim na ploške. Zauljite. Ako želite peći u pećnici, pecite na 180/200 stupnjeva, otprilike 40 minuta. Savjetujem kuhati u padeli sa poklopcem. U pećnici, za moj ukus ispadne previše suho.

Nakon dobre večere se često pričaju vicevi. Neke jako dobre ćete naći na http://vicevi.a-jokes.com/; urednik je jedan moj rođak, hajdemo ga tako definirati, za kojega dosta često kuham i brinem se za njegovu prehranu. On cjeni moju kreativnost u kuhinji, a ja njegovu zabavnu i humorističku stranu koja me razveseli. Zajednička osobina ovih dviju aktivnosti, kuhanja i prepričavanje viceva, jeste da su i za dušu. Dobra hrana ne samo da puni želudac nego podiže i raspoloženje.


Blogga con il cellulare - Nouw è probabilmente la migliore app per blog di tutta la Italia - Clicca qui

Likes

Comments

Prije nekoliko godina sam radila pizzu. Bio je to moj prvi pokušaj. Neuspiješan, dodala bih. Tijesto je bilo previše pečeno. U receptu koji sam koristila je pisalo da se peče 25 minuta. Na te minute, ja sam dodala još 15. Skoro pa je bilo nejestivo. Zaključila sam da mi je pametnije izaći van na pizzu ili kod nekoga tko je zna dobro napraviti. I tako sam počela sve više boraviti u kuhinji moje prijateljice i njezinog nećaka. Njima je miješiti tijesto vrlo zabavno. Plus, stalno mijenjaju recepte. Valjda imaju u planu otvoriti pizzeriju.

Kraj ljeta, naglo zahladilo, ja prehlađena sjedim za stolom. Nećak od moje prijateljice (10 godina) mjesi pizzu i ja mu dodajem vodu u tijesto jednom rukom, dok drugom tipkam na mobitel. Odjednom me kritikuje da krivo dodajem vodu. Pa kako se može krivo dodavati voda? Izgleda da može. Iako sam bila zauzeta drugim aktivnostima, uz koje i puhanje nosa, gledala sam kako oni stručno rade pizzu. Prije par dana sam odlučila uzeti isti recept od moga prvog pokušaja i probati opet.

Za tijesto je potrebno:

- 500 gr brašna

- 150 ml vode

- 150 ml mlakog mlijeka

- 25 gr sviježeg kvasa

- 1 mala žličica soli

- maslinovo ulje

Kažu da je brašno najvažnija stvar kada se radi pizza. Morate probati različite vrste. Ja sam pomiješala čak dva, tek toliko da potrošim ono malo što sam imala i bacim vrećicu (da, volim bacati stvari). Znači, kada ste izvagali brašno, stavite ga u jednu veliku posudu i unutra dodajte hladnu vodu (ja sam odlučila da će biti hladna). Rekli su mi da se sol stavlja u vodu i da se promiješa i rastopi. Tako sam napravila. Onda u mlako mlijeko rastopite kockicu kvasca i dodajte u zdijelu. Na kraju, od oka, malo maslinovog.

Počnite spajati sastojke kuhačom pa onda istresite na kuhinjski stol (koji ste malo pobrašnili da se ne lijepi) i na brzinu umjesite. Napravite lopticu i vratite u posudu. Pokrijte čistom krpom i pustite sat vremena na toplome da se tijesto digne. Nakon sat vremena, premijesite i vratite nazad (nemojte zaboraviti pokriti). Kada prođe još sat vremena možete uključiti pećnicu na maksimalnu temperaturu, uzeti pleh i namazati maslinovim uljem. Razvaljajte tijesto i stavite u pleh, koristite prste za razvuči krajeve.

Na pizzu možete staviti sve što želite ali postoje neka pravila (tako su mi rekli). Kada stavljate umak od rajčice i vidite da je previše rijedak morate ga malo zagrijati da se zgusne. Ako je već gust ne morate ništa raditi. Naravno, ako volite dodati sol, dodajte (ja jesam). Obično se stavlja i origano i kap maslinovog prije nego što stavite na tijesto. U vezi mozzarelle, uglavnom su previše vodenaste i to nije dobro jer razmoči tijesto. Pokušajte naći onu kompaktnu bez tekućine unutra. Možete je naribati ili izrezati na kockice. Stavite i masline, po vašem ukusu, još malo origana, kap ulja i stavite u pećnicu. U vezi pečenja, radi se o pizzi koja će se dignuti i u pećnici. Morate pratiti pečenje. Ja sam pekla između 15 i 20 minuta i ovaj put je bila odlična.


Likes

Comments

Pripremanje mesnih jela nije mi jača strana iz razloga što nisam mesarica a i kvaliteta mesa je sve lošija. Stručnjaci kažu da je sve puno antibiotika, a da ne govorimo o hrani sumnjivog podrijetla s kojom hrane stoku. Mislim da je upravo kvaliteta razlog što rijetko poželim pojesti meso. Sigurno nas je sve više koji tako mislimo. Vrlo ograničeni jelovnik, u kojem se tu i tamo nađe pohana piletina ili ragu bolognese, nedavno sam obogatila ovim novim receptom. U jednoj kulinarskoj emisiji u kojoj voditeljica sprema večeru u osam minuta, i uglavnom to uspjeva, vidjela sam ovaj način pripreme svinjskog karea izrezanog na vrlo tanke fete. Jednostavno, brzo i ukusno. Praktično i ekonomično, pogotovo kada dolaze gosti kojima objed bez mesa nije ručak. Prije recepta, još samo jedna misao, sjećanje bez polemike.

Nedavno sam provela tjedan dana kod roditelja i svaki dan je na stolu bilo mesa. Moj otac je neprestano komentirao kako je meso loše i kako junetinu prodaju kao teletinu, a pred uskrs odleđuju janjce uvezene iz Novog Zelanda. «Zašto uporno trošite novce na proizvod koji vam nije dobar?» pitala sam i dobila odgovor: «Navikli smo i prestari da bi mjenjali navike.» Nisam ni pokušala da ih ubjedjujem u suprotno, svatko svoje zna.

Potrebni sastojci za 4 osobe:

- 700 g tanko izrezanog svinjskog karea

- 200 g zarolane pancete

- 150 g tvrdog sira, parmezan

- brašno

- aceto balsamico

- 1/2 čaše juhe, može i od kocke

- ulje i sol

- čačkalice

Feta mesa, koja ne smije biti velika, se pokrije sa fetom pancete i pri kraju odreska se stavi kockica tvrdog sira. Zarola se počevši od strane gdje je sir i zatvori čačkalicom. Kad su svi zamotuljci pripremljeni, prije pečenja, preostaje još samo uvaljati ih u brašno. Posuda za pečenje mora biti dovoljno velika da sve stane u nju u jednom sloju. Zagrije se ulje i na njemu peku zamotuljci dok lijepo ne porumene sa svih strana. Posole se i preliju s aceto balsamico. Kad nakon 1-2 minute malo ispari aceto, zalije se sa vrućom juhom i dovrši kuhanje. Dovoljno je 5-6 minuta, odnosno dok ne ukuha juha i napravi kremasti umak.

Kao prilog može se poslužiti razno kuhano povrće ili klasični pire krumpir. Cvjetača na salatu koju sam već imala gotovu bila je odlična kombinacija uz ovako pripravljenu svinjetinu. U slast smo ručali i kao što to dolikuje svakom dobrom jelu zalili ga sa čašom dobrog vina, crnog ili bijelog po osobnom izboru. Moj je skoro uvijek crno i nikad ga u kući ne nedostaje.

Nakon ručka, suprug je otišao na trgovanje valutama u svoj studio, ponijevši sa sobom ostatak vina. "Dragi, ne znam koliko će biti dobra za naše financije ova dodatna čaša" – ozbiljno sam ga prekorila, ali je on po običaju uradio po svom. Ja sam popila kavu, koja mi najviše prija odmah iza objeda, upalila moje prijenosno računalo, skinula fotografije s fotoaparata i napisala članak, da podjelim recept s vama.



Likes

Comments