Sutra je prvi dan proljeća koje se već par dana osjeća u zraku i daje prve znakove svoga dolaska. Uz to je jutros bilo i pomračenje sunca. Valjda je to pomračilo moj um i učinilo da otvorim ovaj web dnevnik. Tko zna čemu mi služi? Da izložim svijetu koji me okružuje moja razmišljanja i viđenje njega samog (nije uvijek pozitivno, ali je zato optimistički). Ali da se vratim zvijezdi koja nas grije i život nam daje i njenom zatamnjenju. Jučer uvečer moja družica se počela pripremati za taj astronomski spektakl. Njoj se inače jako dopadaju predstave svih vrsta; kazališne, kinematografske, razni skupovi, da ne govorim o modnim revijama. Informirala se preko poznate društvene mreže, na kojoj redovno provodi nekoliko sati dnevno. Da bi se bez opasnosti mogla gledati pomračina, treba imati tamno staklo. Idealna je maska koju koriste varioci kod varenja metala.

Kako se ona svojedobno bavila keramikom, koja se peče na visokim temperaturama, preko tisuću stupnjeva, bila je nabavila baš takve naočale. Super! Može ih sutra iskoristiti. Jedini je problem što se više ne sjeća gdje se nalaze. Prvo je sišla u garažu. Vratila se iscrpljena nakon 20 minuta, bez rezultata. A možda su u drvarnici? Pa da, tamo još uvijek drži neku opremu iz dana njene umjetničke karijere. Rezultat isti, samo je ovaj puta bila još umornija i razočaranija. Uzela si je pauzu od pola sata i popila jednu kavu. Ako nisu u garaži, niti u drvarnici, moraju biti negdje u stanu. Sigurno ih nije bacila (ona je kao hrčak, sve čuva).

Krenula je od spavaće sobe, pa je prešla u ormar u hodniku gdje držimo cipele i kapute. Nervoza je rasla. Slijedio je moj studio (nije se obazirala na to što sam se ja pokušavao koncentrirati na posao koji sam sutra morao predati), pa kuhinja i na kraju dnevni boravak. Uzvik me je prestrašio. Znate, kao kada gledate film o ajkuli i iz olupine broda iznanada ispadne tijelo žrtve. Majko moja, što se dogodilo? Ali sam odgovor već poznavao. Evo je! Znala sam da mora biti tu negdje. Pokazala mi ju je i upitala da li će biti dobra za sutrašnje promatranje. Uzeo sam je u ruku i nasmješio se. Komad gume s dva odvojena stakla. Prave zaštitne naočale. Stari model, onako komunistički. Ali moj osmjeh se odnosio na nešto drugo. Stakla su bila normalna, prozirna.

Objasnio sam joj da neće funkcionirati jer nema zatamnjena stakla. Ili je imala zatamnjene poklopce koji se dižu (kada varioc kontrolira što je napravio, podigne poklopce i normalno vidi), koji su se izgubili, ili su na nekom drugom mjestu, ili nisu naočale za tu struku. Kao da se ispuhala. Sjela je kraj mene i razočarano rekla kako je izgubila skoro 2 sata da pronađe nešto što ničemu ne služi. Kada sam je vidio u tom rasploženju, bilo mi je žao pa sam odlučio pomoći. Sjetio sam se da smo mi kao klinci dimili obično staklo iznad svijeće. Rezultat nije bio najbolji jer je bilo teško postići da se čadž ravnomjerno rasporedi. Onda mi je upalilo jedno drugo rješenje iz mladih dana. Pronašao sam neki stari album za fotografije.

Na zadnjoj stranici, u jednoj plastičnoj futroli, bili su pohranjeni i negativi. Početni dio filma bio je potpuno crn jer je pretrpio maksimalnu ekspoziciju na svjetlu dok se uvlačio u foto aparat. Kada sam joj objasnio sistem, sumnjičavo me je pogledala, ali budući nije postojalo drugo rješenje, morala se zadovoljiti s mojom malom invencijom. Jedan kraj filma sam sutradan ponio sa sobom u ured i pokazao se kao koristan.

Nebo nije bilo potpuno vedro, nego je bilo pokriveno s velom prozirnih oblaka koji su znatno smanjivali sunčev sjaj, tako da je gledanje kroz negativ bilo perfektno. Pred kraj, kada se malo rasčistilo, promatranje je bilo jako otežano i počele su me boliti oči. Nazvao sam doma (ona je nezaposlena) i čuo oduševljenje s druge strane telefona. Pet minuta mi je opisivala kako je uživala promatrati taj prirodni fenomen i kako je doista bilo dojmljivo. Poslije sam joj morao objasniti s astronomske strane zašto se to događa. Sunce se malo sakrilo iza mjeseca: puno priče oko ničega. Kako bi se to reklo u ova moderna vremena: cijeli post o ničemu.

Blog using your mobile phone - One of the best blogging apps on the market - Click here

Likes

Comments